Ptice su zasigurno životinje koje su najočitije i uvijek prisutne u našoj neposrednoj blizini. Osim što ih svakodnevno susrećemo na našim dnevnim rutama kretanja, obično ih i čujemo, iako nismo ni svjesni njihove prisutnosti. Obratimo li malo pažnje na ptice koje susrećemo oko našeg doma, naše škole ili u parkovima , primijetit ćemo da su one različite po svom izgledu, ponašanju i glasanju. Posebno nas veseli jer se jedna posebna ptica odabrala baš naš školski atrij da savije gnijezdo i dobije svoje mlade. Riječ je o gugutki.  

Gugutka (Streptopelia decaocto) je vrsta ptica iz porodice golubova, reda golupčarki, koja je rasprostranjena u sjeveroistočnoj Africi Indiji, Maloj Aziji, Balkanskom poluotoku i po srednjoj Europi sve do Sjevernog mora. U mnogim jezicima ima narodno ime turski golub, jer je vrsta početkom 20. stoljeća iz Turske počela naseljavati Europu. Gugutka je vrlo slična grlici. Gornja pera krila su joj svjetlo bež do smeđe boje. Dugačka je od 31 do 33 cm, što znači da je velika od prilike kao gradski golub, no lakša je i djeluje nježnije građe. Raspon krila joj je 47 do 55 cm, a teška je od 150 do 200 grama. Oba spola izgledaju isto. Crvenkaste oči imaju uski bijeli okvir. Upadljiva oznaka im je crni prsten oko početka vrata. Glasa se gugutanjem, s naglaskom na drugom slogu, kao i veliki broj vrsta ove porodice. Kao većina golupčarki, i gugutke imaju vrlo skromno i šlampavo građena gnijezda od samo nekoliko slamki i grančica. Hrani se sjemenkama, žitaricama i voćem. Zimi se ponekad okupljaju u jatu i zajedno traže hranu u parkovima i na seoskim imanjima. Sve ove zanimljive informacije su pronašli naši Mali knjižničari, uz pomoć knjižničarke.